Međunarodni dan osoba sa invaliditetom 3.decembar 2015. predstava „Ne govori u moje ime“

Udruženje za pomoć mentalno nedovoljno razvijenih osoba „Biser“ iz Srbobrana brojnim aktivnostima i druženjem obeležilo je 03. decembar – Međunarodni dan osoba sa invaliditetom.
Tačnije, počelo je u sredu, 02. decembra, održavanjem sednice Skupštine „Bisera“, na kojoj je doneta odluka da se pokrene postupak izmene Statuta Društva i otvori proces licenciranja. „Imamo veliko iskustvo, ali po Zakonu o socijalnoj zaštiti onaj ko želi da pruža ove usluge mora da se licencira. Licencu moraju da imaju lica angažovana u radu, prostorije moraju da zadovolje određene norme i da usluge i akta usaglasimo sa standardima. Nadamo se da ćemo i 2016. godine imati podršku lokalne samouprave, koja nam je, takođe, neophodna za lincenciranje. Za sada su samo dva udruženja sa teritorije Vojvodine podnela zahtev za licenciranjem i mogu reći da smo pioniri u ovom poslu“, rekla je Slavka Popić, predsednica „Bisera“.Ona je pohvalila podršku opštine Srbobran Društvu i parterski odnos sa Centrom za socijalni rad.
Obeležavanja Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom počelo je otvaranjem izložbe radova korisnika usluga „Bisera“ u Erste banci. Svi klijenti ove banke u narednim danima imaju priliku da vide razglednice, novogodišnje ukrase, crteže, nakit i druge ručne radove koje su deca pripremila prethodnih dana. „Ovakvi nastupi su nam veoma važni i deca se prosto takmiče da izrade što bolji rad za izložbu. Erste banka je naš stalni partner, često doniraju naše akcije i hvali im za još jednom jasno iskazanu podršku“, rekla je Vesna Biro, radioničar i medicinska sestra u „Biseru“.Upravo je ova mlada aktivistkinja „Bisera“ svoj talenat iskoristila i napisala tekst za pozorišni komad „Ne govori u moje ime“, koji su deca iz Društva odigrala u popodnevnim časovima u prepunom Malom pozorištu. Kao pravi glumci oni su verno dočarali brojne situacije sa kojim se svakodnevno susreću osobe sa posebnim potrebama, na koje društvo često ostane hladno i nemo, a njima su, ustvari, životno važne.“Napisala sam tekst sa željom da javnost jasno vidi kakve su osobe sa invaliditetom, kako ih često ograničavamo i govorimo im da nešto ne znaju da urade, kako ih potcenjujemo i ne puštamo im da žive svoj život. A one isto mogu sve, na neki svoj, podjednako vredan način. Tekst sam dugo, dugo smišljala, a napisala sam ga za jedan dan. Likove sam osmišljavala razmišljajući o našim korisnicima, pisala sam uloge za njih, a poruku koju sam želela poslati uputila sam roditeljima i svim ljudima. Poruka je jednostavna – osobe sa posebnim potrebama imaju pravo na sve, da žive kao i svi, da vole kao i svi i sve drugo. Priča prati jednu Milicu kao devojčicu sa 15, devojku sa 25 i ženu sa 35 godina, prati sve njene potrebe i kako te potrebe društvo ograničava, sve dok ne postane jasno da niko nema pravo da govori umesto Milice – zato se predstava i zove – Ne govori u moje ime“, rekla je Vesna Biro. Komad je izazvao oduševljenje publike, salve aplauza i prebacio je sva očekivanja aktera, ljudi iz Društva i publike.Podršku Vesni u pripremi predstave pružili su Angela i Ištvan Robotka, u prilagođavanju teksta mladim glumcima i u pripremi scenografije. Vesna je, inače, pre nekoliko godina napisala i pesmu o „Biseru“ i svoj deci koja se sastaju u dnevnom boravku Društva.Pre početka predstave Zorica Paroški, psiholog u „Biseru“, govorila o 3. decembru – Međunarodnom danu osoba sa invaliditetom.